Jeste li primijetili da odlaskom na godišnji odmor trebate nekoliko dana prilagodbe jer nije jednostavno iz užurbane gradske vreve i posla utonuti u opuštanje i mir.
Evo što nam savjetuje vlasnica wellness studia FIKA u Rijeci, Martina Randić…
Stiže nam vrijeme godišnjih odmora… Ovoga ljeta svoj odmor prolongiram iz tjedna u tjedan jer mi se do sada u ovo vrijeme još nije javljao toliko velik broj ljudi vezano uz savjete i terapeutske masaže. Opet se vraćam na izraz „OPUŠTANJE“… Kroz moj posao i rad tehnike psihofizičke relaksacije došle su spontano iz razloga što sam u velikoj većini masaža osjećala da to nismo odradili kako treba, zato što se klijent nije mogao osloboditi napetosti.
U ovom tekstu otkriti ću vam kako najbezbolnije, čim prije prijeći iz stanja užurbanosti u “relaxmod”.
Red stresa, red opuštanja, red stresa…treba li nam to?
Do unazad 10 godina, kada sam radila u korporaciji moj godišnji odmor izgledao je ovako:tjedan dana mi je trebalo da se opustim, tjedan dana sam uživala i tjedan dana sam bila napeta jer počinjem raditi, te je polovica mojih misli već bilo fokusirano na radne zadatke koje moram odraditi pri povratku…
Ima li to smisla? Složiti ćete se sigurno samnom da nema.
Nerijetko nam se događa da se već prve dane godišnjeg odmora osjećamo bezvoljno,umorno pa čak i bolesno. To nam se događa iz razloga što je tijelo došlo u stanje iznenadnog šoka i nismo ga pripremili na opuštanje. Zamislite situaciju da već 5 godina kontinuirano trčite i odjednom na tri tjedna prestanete. Možete li pretpostaviti koji bi to bio šok za organizam, te koji procesi bi se počeli odvijati.
Naša tijela su savršeno programirana te su naučena na jedan tempo života a također bi ga trebalo svakodnevno i postepeno naučiti pripremati na faze opuštanja i relaxa jer živimo tempom kada nam samo san od nekoliko sati nije dovoljan, te se budimo umorni, s grčevima, glavoboljama i bolovima u kralježnici i nogama…
U pojedinim zemljama svijeta kao npr Belgiji ljudi za vrijeme radnog vremena uzimaju pauzu od sat i pol dva za opuštanje. Nekima je to ručak s prijateljima, nekima tjelovježba a nekima masaža. Neke tvrtke imaju za vrijeme radnog vremena terapeuta kod kojega djelatnici mogu otići na masažu. Oni u svojoj kulturi imaju PAUZU kao i Šveđani i zato nisam bezveze ovaj koncept nazvala FIKA- PAUZA KOJA POKREĆE.
Moja pauza je npr.glazba. Većinom u danu slušam glazbu koju volim, radim uz glazbu, a ponekad i legnem u krevet slušajući glazbu koja me opušta. Glazba moje tijelo dovodi u stanje duboke relaksacije, što dovodi do činjenice da se mogu u vrlo kratkom roku opustiti i ne dovodim tijelo u stanje šoka.
Zato vam toplo savjetujem da svom tijelu priuštite mali godišnji odmor svakodnevno i onda ćete istinski moći uživati sto posto u tom dugoočekivanom godišnjem odmoru.
Otkrijte i radite svakodnevno što vas opušta…
Prvi zadatak koji zadajem svojim klijentima je da otkriju ono što ih opušta tj. puni energijom. Drugi zadatak je da to svakodnevno prakticiraju dok im ne postane navika. Kada budete našli vrijeme za sebe u danu onda ćete moći istinski uživati u slobodnim danima.
I da ponovim ono što već svi znate. Za vrijeme odmora ne postoje mailovi, službeni pozivi ili hitni sastanci jer se u protivnom to ne bi zvao odmor. Kada naše tijelo i um odmaraju, istovremeno se pune kisikom i energijom koja nam je neophodna za život, a onda smo produktivniji i potrebno nam je manje vremena za ispunjenje dnevnih zadatka, bistriji smo, lakše se koncentriramo, bolje se organiziramo i lakše donosimo odluke.
I posao može odmoriti.
Ako mislite da imate posao u kojemu je to neizvedivo onda vam savjetujem da pronađete novi posao i zanimanje jer ste na krivom putu, a gdje ima želje ima i puta. Samo pogledajte malo oko sebe i analizirajte dnevne rutine jer one će vam najbolje pokazati u kakvom ste stadiju stresa i napetosti, te jeste li zaista spremni za godišnji odmor i uživanje u slobodnom vremenu koje je danas postalo dragocjeno.
I za kraj, vjerujte mi da svijet neće stati ili propasti ako uzmete pauzu za sebe i odmak od ostatka svijeta pa makar na tren. Neka vaš život bude kao onaj upravljač od televizora kada usred filma stisnete pauzu, a kada ga opet pokrenete film se nastavlja tamo gdje ste stali. Preslikajte to na svoj život i vjerujte mi da nećete pogriješiti jer ovaj tekst piše osoba koja je prošla sve faze i procese o kojima vam danas pišem. Da nisam to prošla, ne bih vam pisala.
Do čitanja,
Vaša Martina
foto: Unsplash