Riječanka koja je svaki izazov i „nemoguću misiju“ tijekom studiranja i bavljenja modom pretvorila u uspjeh, uz znanstveni rad u području robotike, sada ulazi u nadzorni odbor HM-a. Danica Kragić Jensfelt je profesorica i prodekanica na CSC-u (Computer Science and Communication) prestižne akademske institucije KTH (Kraljevski institut za tehnologiju) u Stockholmu u Švedskoj, mama, supruga , ali i velika obožavateljica mode i kreiranja koja je svojim stilom i načinom kako nosi svoje kreacije zaintrigirala mnoge modne kuće. Uoči njenog posjeta rodnoj Rijeci, zamolili smo je za intervju kako bismo saznali kako živi , što je veseli i kako vidi spoj mode i robotike.
Kako biste se predstavili u formalnom, poslovnom smislu, a kako kao osoba, karakterno?
Ja sam osoba s obrazovanjem u tehničkim disciplinama, zainteresirana za dizajn i modu. Uglavnom pozitivna i sretna, natjecateljskog karaktera, dosta emotivna, iskrena i direktna.
Što najviše volite u Švedskoj, a što u Hrvatskoj?
Ne radim baš neku veliku razliku, mislim da se radi o sitnicama. Volim hrvatske kolače i kruh i švedski sir. Volim organiziranost švedske i hrvatski mentalitet „sve se da riješiti ako puno radite“.
Kada počinje vaš dan , imate li jutarnje rituale, kako je ispunjen i kada završava vaš poslovni dio dana?
Kako kada, nekad u 4 ako sam rano zaspala sa klincima. Uglavnom oko 5:30, doručkom, čitanjem novina i odgovaranjem na mail. Onda buđenje i hranjenje djece. Odlazak u vrtić/školu/posao. Radni je dan ispunjen sastancima ili putovanjima, pisanjem članaka, istraživačkim radom. Doma sam oko 17:30, slijedi kupanje klinaca, večera i rano spavanje. Pokušavamo što manje odudarati od rutina
Danica kao robot , djelo njene nećakinje Lane Glišić
Ostaje li vam dovoljno vremena za privatni život koliko biste željeli?
Ne razmišljam previše o tome – pokušavam ukrasti sat-dva za samu sebe kad god stignem.
Kako provodite vikende ili slobodne dane?
Sve je trenutno fokusirano na djecu i njihove potrebe: šetnje, kratka putovanje, vrijeme s bakom i djedom u Švedskoj i Hrvatskoj, kad stignemo.
Vrlo ste jednostavna, pristupačna osoba, a opet tako uspješna i posebna, s jakom karizmom-što biste rekli da je vama otvaralo vrata vašem uspjehu? Koje su po vama ključne stvari ili osobine za ostvarivanje uspjeha?
Ha, ha – moj suprug kaže da sam komplicirana… Ja mu obično vratim da je i on. Mislim da je uvijek bitno biti iskren, skroman i pošten. I nikada ne zaboraviti odakle dolazite i što vas čini sretnom… Ne težite stvarima koje vam ne trebaju.
Što je za vas zapravo uspjeh ?
Po meni je uspjeh uvijek imati osjećaj slobode i da sami možete odlučivati šta, kada i kako raditi, ne ovisiti o nikome i ne osjećati se dužan.
Koje 3 stvari najviše volite u svom poslu?
Kreativnost, rad sa kolegama iz svih dijelova svijeta i činjenica da radimo na nečemu sto je bitno za budućnost.
Što mislite o važnosti povezivanja različitih branši i područja djelovanja?
Mislim da je suradnja između različitih znanstvenih disciplina i suradnja između akademije, industrije i širokog društva neophodna da bismo bili konkurentni u budućnosti. Države koje u tome uspiju bit će pobjednice u ovom brzom tehnološkom razvoju koje nas okružuje.
Koje su dobre , a koje loše strane svestranih ljudi? Smatrate li da čovjek može biti prisutan u nekoliko segmenata i uveseljavati sebe i okolinu u raznim branšama i to činiti ok?
Mislim da je nekada loša strana da ljudi misle da ne možete biti stručnjak u jednom području, ako vas interesira i nešto drugo. To je posebno izraženo u akademiji – posao vam je biti profesor i ne baviti se modom. Meni to nekako daje snage pa se nadam da ima i drugih koji imaju takav stav.
Vaša osobnost i jak karakter ogledaju se u odabiru posebnih tkanina…Često birate nešto neobično, drugačije od većine i to odlično izmodelirate u formu koju znate nositi? Odakle crpite inspiraciju za šivanje?
Volim koristiti i nove tkanine, ali isto tako uživam i u prepravljanju starih stvari. Sve je nekako izazov – koji model izabrati tako da iskoristite sav materijal i ništa ne bacite. Moj se ukus vremenom mijenja – ili kako starim J– volim duže haljine, puno volana i materijala, volim kada osjetite punoću tkanine. Volim kombinirati brokat i svilu – moje omiljene tkanine.
Što mislite u kojoj mjeri će umjetna inteligencija moći preuzeti kontrolu nad ljudima i hoće li uopće …ili se mi toga samo previše bojimo kada se samo sjetimo Hala 9000 iz 2001 Odiseje u svemiru?
Ne vjerujem previše u to – više vjerujem da ćemo se mi ljudi nekako asimilirati ili integrirati sa tehnologijom i sami postati nešto bolje od toga što smo sada. Pametne proteze, pametni materijali za spajanje kosti i slično već su primjeri toga.
Što mislite koja će zanimanja nestati ili se drastično smanjiti u narednih 10 godina pod utjecajem razvoja AI, a za koja zanimanja će se povećati potreba?
Većina poslova koje se baziraju na donošenju odluka korištenjem baza podataka. Poslovi koji su već sami po sebi nekako automatizirani – poslovi u bankama, poštama i slično.
Nedavno smo u Rovinju, na Danima komunikacija, mogli čuti više predavača koji su istaknuli da je jedan od najvećih izazova u razvoju umjetne inteligencije „kreirati“ empatiju, koja je zapravo odlika čovjeka , a ne postoji algoritam koji može razviti empatiju kod AI ?
Mogli bismo o tome dugo razgovarati – od same definicije empatije pa na dalje. Da li je empatija u ljudima stvarna ili ne. U principu mislim da nije teško napraviti empatični AI ako možemo objasniti šta empatija znači.
Ulazite u Nadzorni odbor H&M-a …Koji vam je najveći izazov u radu u H&M- u, na što biste voljeli utjecati u razvojnom smislu te kompanije?
Na koji način i u kojem sektoru primijeniti umjetnu inteligenciju tako da se rezultati vide sto brže. Mislim da će to biti u logistici – šta, koliko i gdje proizvoditi.
Što mislite o problemima zagađenja koje se javlja kao posljedica velike proizvodnje i brze konzumacije odjeće? Gdje nam je spas i u kojem smjeru treba balansirati modu i održivi razvoj , odnosno odgovorno poslovanje prema prirodi i čovjeku?
Mislim da se dosta tih problema može smanjiti ako se proizvodi toliko koliko je neophodno i proizvodi koje ljudi nose dugo. To će na žalost zahtijevati da i cijena bude nešto veća, pa to onda traži i potrošače koji mogu razumjeti sto zapravo plaćaju. Smatram da je edukacija neophodna kako na strani proizvođača, tako i na strani potrošača. Mislim da je danas svima lakše kupiti novo nego brinuti se bolje o odjeći, lakše je sve baciti u perilicu i kupiti novo kada nešto izgubi oblik. Dakle, na proizvođaču je da napravi materijal i kroj bolje kvalitete, a na potrošaču da se bolje brine o odjeći. Svi imamo nekakvu ulogu u cijelom procesu..
Danica za švedski ELLE
Koja je vaša omiljena boja?
Mislim da je zelena, ma ne – crvena, hmmm, mozda crna:-) ovisno o danu!
Omiljeno jelo?
Trenutno burek od sira svaki put kad sam u Rijeci posto ga nije jednostavno naci u Stockholmu.
Najdraža mjesta u Rijeci?
Tekstila, Tena, Kraš, KaoKakao, Trsat
Foto: privatni album